Monitor, diktafon, mobitel, sunčane naočale, prsten, čaša, zidni sat, slika, vrata, prozor, pregradna stijena... već na prvi pogled dok sjedim uočavam desetke predmeta kojima je jedna stvar zajednička. Svi su napravljeni ili u sebi sadrže staklo.

 Ako malo proširim vidike, primijetit ću oko sebe mnoštvo staklenih zgrada, staklenih stijena, vrata, prozora te mnoštvo staklenih dijelova svih zgrada koje postoje od obiteljskih kuća, stambenih i poslovnih zgrada, do krovova, ograda i stubišta po trgovačkim centrima, sportskim dvoranama i muzejima... Promijenim li mjerilo, primijetit ću gomilu staklenih čaša, vaza, posuda, tanjura, staklenih ambalaža i ostalih uporabnih predmeta, ali i stolova, polica, ormara te trendi staklenih tuš kabina i umivaonika. Zapravo, staklo je posvuda oko nas, bilo ono industrijsko koje se upotrebljava u građevinarstvu, arhitekturi i elektronici, automobilsko za autoindustriju, kontejnersko od kojeg se rade razne ambalaže ili, pak, art staklo koje se koristi u dizajnu uporabnih predmeta ili umjetnosti, no njegova masovna proizvodnja počinje tek u drugoj polovici 20. stoljeća.

Naime, još su Egipćani i Sumerani, a potom i Rimljani prije 4 tisuće godina od pijeska silike pravili staklo, no njegova primjena bila je prilično uska, a proizvodnja skupa. S vremenom su staklari u siliku počeli miješati magnezij, željezo i ostale kemijske elemente, čime je staklo postajalo sve izdržljivije i davalo više mogućnosti.
Sve je poteklo od Murana
Od 1100. godine na otoku Muranu staklo su počeli bojati i od njega raditi umjetnost, ali istovremeno i brusili, rezali, puhali te na sve moguće načine eksperimentirali, tako da su oni sa svojim izumiteljima zaslužni za neke od najvećih izuma, poput teleskopa i mikroskopa, ali i ogledala, čija je proizvodnja bila državna tajna.I za kraj, kada je staklo u pitanju, moglo bi se reći, koliko para toliko muzike... a kao i svaka muzika, tako i staklo kada se s njim zna raditi postaje umjetnost.